Pejić: Nisam za treći entitet kako ga zamišlja Čović

O političkim prilikama u Bosni i Hercegovini, konkretnije, položaju Hrvata i svim inicijativama koje su u posljednje vrijeme aktualne, za Radio Slobodna Europa govori profesor i predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u BiH (HNV) Marinko Pejić.

Položaj Hrvata u BiH

Nije dobar. Stanje u Bosni i Hercegovini općenito nije dobro. Ljudi su obespravljeni. Što se tiče Hrvata, moram kazati da su oni institucionalno zapostavljeni. Formalno-pravno gledajući, imaju ista prava, kao konstitutivni narod, ali u realizaciji toga nije tako. Primjerice, u Republici Srpskoj, Dejtonski ustav je to omogućio, na neki način – kada se formirala Vlada, devet je predstavnika iz srpskog naroda, pet iz bošnjačkog i tri iz hrvatskog. Dakle, Srbi mogu sa devet predstavnika mogu prostom većinom donijeti odluke koje ne odgovaraju ni Bošnjacima ni Hrvatima.

Tako i u Federaciji, nažalost. Imamo odnos devet–pet-tri, gdje Hrvati imaju pet, a Srbi tri predstavnika. Po europskim standardima ne bi trebalo biti tako, već iz svakog konstitutivnog naroda treba barem sa 30 posto zastupljen svaki od naroda, tako da jedan narod ne može nadglasati ova dva zajedno. Kod nas se to, nažalost dešava.

Kad je u pitanju neravnopravnost Hrvata, moram naglasiti da su u samom svom korpusu bosanski Hrvati zapostavljeni u odnosu na hercegovačke Hrvate. Ja sam Hercegovac podrijetlom, živim u Sarajevu, i ne govorim to zato što živim u Sarajevu, nego što je to pogubeljno za bosanske Hrvate. Bosanski Hrvati su na neki način dezorijentirani i izgubljeni zbog takve situacije. Ovi dolje hoće svoj kanton, treći entitet. Oni to zapravo već imaju, dolje u Hercegovini, ali nas su u Bosni zapostavili.

Hrvatsko narodno vijeće nije za treći entitet

Nisam za treći entitet kao što ga ovi zamišljaju, Čović (Dragan) i ovi iz HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica BiH), samo u Federaciji, a Republiku Srpsku ne spominju nikako. Pa tamo je najveći problem, tamo su i Hrvati i Bošnjaci u drugom planu, zapostavljeni. Samo u banjalučkoj biskupiji, nedavno je to istakao biskup Komarica (Josip), od 120 i nešto hiljada katolika Hrvata, sad ima nekih sedam hiljada. To je samo pokazatelj šta se desilo, a u cijeloj RS takvo je stanje što se tiče Hrvata i, naravno, Bošnjaka. A njihov ministar, Čordaš (Davor), izjavljuje da Hrvati nemaju problema u Republici Srpskoj. Još malo, pa će biti u pravu – neće ih biti nikako, pa neće biti ni problema.

A prekjučer je Dodik (Milorad) izjavio da nema o povratku ni govora, može jedino doći posjetiti, na groblja doći, da posjeti. Užas jedan. Ako želimo ustroj, mora se nešto mijenjati, jer ovo se pokazalo nefunkcionalnim. Dakle, na cijelom području Bosne i Hercegovine može biti federalizacija, kao što je Biskupska konferencija jednom predlagala, regionalizacija, tuzlanski, banjalučki, mostarski, sarajevski, otprilike tako regionalizacija, na gospodarskoj osnovi i regionalnoj, u tom smislu, po europskim standardima.

Uloga Crkve u rješavanju hrvatskog pitanja

Fratri su tu posebno bili bliski narodu, stoljećima čuvaju Bosnu i oni se zalažu za cjelovitu Bosnu, međutim, raslojavanje je i kod njih nastalo. Izbor provincijala, prethodnog i ovog, bio je kandidat profesor Šarčević (Ivan), nije prošao. Mislim da bi on odigrao značajnu ulogu, ima ispravne stavove, vrhunski intelektualac. Dakle, uvažava se Crkva i ona igra značajnu ulogu, ali nije kao što bi trebalo.

Hrvatski politički predstavnici isključuju intelektualce iz HNV-a u javne rasprave

Mi smo ih pozvali zadnji put, kad smo imali konferenciju “Položaj Hrvata", nitko nije došao. Pozvali smo sve predstavnike vlasti, od vrha do dolje, nije došao nitko. Oni kada su održavali skup u Neumu, nedavno, nas nisu pozvali. Nikoga iz Sarajeva nisu pozvali. U Sarajevu je ipak još uvijek intelektualna elita. Tu su dva teološka fakulteta, to je velika koncentracija intelektualaca, profesora, koji, kao crkveni ljudi, imaju i dobar stav prema Bosni i Hercegovini. U Sarajevu imamo i Hrvatsko društvo znanosti i umjetnosti. Preko 150 profesora, magistara, to su stariji profesori, ali to je jedna intelektualna snaga koju bi trebalo pozvati na raspravu. Ali, ne. Oni to ne žele.

Uloga Republike Hrvatske u rješavanju položaja Hrvata

Ovo što oni rade prema nama, ja to kratko kažem – kad odem u Zagreb, tamo još uvijek malo predajem – “Samo nas vi nemojte više braniti!". Oni trebaju prvo priznati da je Bosna i Hercegovina nezavisna država, isto kao i Hrvatska i da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu dijaspora, kao što oni nas smatraju. Ako je riječ o dijaspori, onda su oni više naša dijaspora, nego mi njihova. Svaki treći, ili blaže, četvrti stanovnik Hrvatske porijeklom je iz Bosne i Hercegovine. Ako se sjećate, onaj dolazak predsjednika Sabora i njihovih zvaničnika u Stolac. Pa ne može se tako doći! I reći: “Ovo je Hrvatska!". Pa pustite to. Može se pomoći savjetima, lijepo, a ne doći i takve istupe praviti! To je za mene kontraproduktivno. Njihova politika prema Bosni i Hercegovini nije ispravna.

Ovdje normali ljudi, patriote, koji vole Bosnu i Hercegovinu, žele suradnju sa svim narodima. Bez toga nema napretka Bosne i Hercegovine. A oni, vrlo često, i u samom vrhu izjavljuju, ne znam, da su Bošnjaci teroristički nastrojeni, i u tom smislu. Ma nemojte takve stvari govoriti. Jednostavno, to nije dobro. Ja tako mislim i kod nas u HNV-u takvi su stavovi. A nadam se da je i kod svih normalnih ljudi u Bosni i Hercegovini.

Rješenje

Nešto se mora raditi u reformiranju Ustava. Ili donošenje novog ustava koji bi bio po europskim standardima, da omogući prava svim građanima Bosne i Hercegovine, na cijelom području BiH. Ako se napravi tako da svi građani budu ravnopravni, onda samim tim i Hrvati, kao konstitutivni narod, i Bošnjaci, i Srbi, bit će ravnopravni i neće biti nikakvih problema. A ovo, treći entitet, četvrti, to nije rješenje.