Građani nemaju mehanizme da nametnu svoje rješenje za Mostar

Nisam optimista da će se to brzo rješiti, jer ove dvije stranke koje o tome odlučuju nisu se našle jednostavno, dok udruge građana nemaju mehanizme da nametnu svoja rješenja, to je problem. Bojim se da to i ovog puta neće biti rješeno, naglasio je gostujući u Dnevniku TV1, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća, Marinko Pejić.

TV1: Kako Vi gledate na buduće uređenje grada na Neretvi?

PEJIĆ: Upravo sam bio na Krugu 99. Nisam optimista da će se to brzo rješiti, jer ove dvije stranke koje o tome odlučuju nisu se našle jednostavno, a dok udruge građana nemaju mehanizme da nametnu svoja rješenja, to je problem. Bojim se da to i ovog puta neće biti rješeno, a Mostar je rak rana i to je inače pokazatelj za BiH, iako imamo još takvih primjera u BiH, odnos cijelu državu koja je podjeljena.

TV1: Kako bi se pitanje Grada Mostara po Vama trebalo i moralo rješiti. Danas smo imali priliku čuti na Krugu 99, jedna od preporuka je da rješenje treba biti na tragu onoga što žele građani Mostara.

PEJIĆ: Mostar kao jedinstven grad. To građani sigurno žele, to se pokazalo, i na Krugu 99 je dat prijedlog da se uputi zahtijev visokom predstavniku koji je ovlašten za to, da se jednostavno napravi Izborni zakon o Mostaru a to bi bio primjer i za rješavanje problema BiH. Jer ako pogledate RS; kakva tamo prava imaju Bošnjaci a da ne govorim Hrvati. Oko 110 hiljada Hrvata je bilo u biskupiji banjalučkoj a sada ima devet ili deset hiljada, ni deseti dio, a Bošnjaka isto tako.

TV1: Plaši li Vas činjenica da živimo u državi u kojoj postoje političke stranke koje javno zagovaraju segregaciju, podjele, etničko getoiziranje, diskriminaciju, itd?

PEJIĆ: Naravno, jer kakva je budućnosti mlađih generacija koje nemaju perspektivu a bez njih nema ni države i ako se ovako nastavi ja ne znam. Međunaroda zajednica bi ipak trebala nešto napraviti. Dejton jeste odigrao značajnu ulogu, međutim to nije dovršeno, nije ustrojstvo BiH napravljeno prema želji građana.

TV1: Može li se iz ove situacija uopšte izaći jer se na raznim poljima govori o podjelama i sukobima, malo i gotovo nikako o tim stvarnim problemima koje imaju građani BiH.

PEJIĆ: Ti sukobi se vrlo često nametnu umjetno da bi se odvratila pozornost od bitnih stvari. Pogledajte sad nakon presude Šešelju kakav je to šok napravilo za cijelu BiH, za regiju zapravo, jer nema ovdje mirnog života bez opraštanja i bez obzira što desilo. Znate Njemačka i Francuska su bile u žestokim sukobima i oni su se pomirili, zajednički sarađuju. U tome smjeru moramo ići a narod jeste za to.

TV1: Kako Hrvatsko narodno vijeće vidi budućnost BiH.

PEJIĆ: Sve što radimo, radimo na planu da Bosna i Hercegovina ostane cjelovita i da kao najstarija država u ovoj regiji i dalje živi, da se ljudi međusobno razumiju, da se pomažu međusobno kao što je to stoljećima tako bilo. Ostali su recidivi rata ali svi mi i svaki pojedinac mora poraditi na tome da koliko može da se približavamo jedni drugima, to nam je modus vivendi u ovoj državi. S druge strane da se vrši opraštanje a njega nema bez priznanja, jer ako neko ne prizna da je bio genocid u Srebrenici kako će se oprostit, i ne samo to treba se izraziti kajanje. Mi smo imali prijedlog upućen Međureligijskom vijeću da oni zajednički upute jednu poruku svim crkavama i vjerskim zajednicama da svi zatraže oprost za ono što su njihovi vjernici napravili prema drugim vjernicima.

TV1: Pomenuli ste Hrvate u RS-u. Kakav je danas položaj Hrvata u RS-u?

PEJIĆ: I Hrvati i Bošnjaci su obespravljeni, iako je to entitet i Srba i Hrvata i Bošnjaka, sam naziv asocira na nešto drugo. Taj entitet je dobijen na genocidu, Dejton nije dovršen. Ja sam nedavno razgovarao sa visokim predstavnikom ali ni on nema snage da to promjeni.

TV1: Kako vidite ulogu Hrvatske i Srbije u BiH.

PEJIĆ: Hrvatska vodi računa o hrvatskom narodu barem deklarativno a Srbija i prenaglašeno. Imam običaj reći da ja jesam Hrvat po rođenju ali nisam po zanatu. Potrebna je saradnja i sa Hrvatskom i sa Srbijom ali na zdravim osnovama, da Srbija ono što je napravila prizna, jer ne može negirati da je bila agresor u BiH i Hrvatskoj, onda se stalno vraćamo na početak i ne možeo tako graditi dobrosusjedske odnose. Kada bi svi ušli u EU morali bi se povinovati regulama EU i to bi možda bio način rješavanja unutarnjih pitanja.