Marijo Pejić: HNS teži trajnoj diskriminaciji Hrvata

Gospodine Pejiću, nedavno ste izabrani za predsjednika Hrvatskog narodnog vijeća. Koliko Vam to znači i na čemu će biti fokus djelovanja HNV-a u narednom periodu?

– Čast, privilegija, ali i povijesna odgovornost je, nakon dosadašnjih predsjednika prof. dr. Ive Komšića, fra Luke Markešića i prof. dr. Marinka Pejića, doći na čelo Hrvatskog narodnog vijeća BiH, kao krovne nevladine organizacije Hrvata u BiH koja ima povijesni značaj. Aktivnosti HNV-a BiH u narednom razdoblju podrazumijevaju zajedničko djelovanje bh. intelektualaca i organizacija civilnog društva, temeljeno na znanstvenoistraživačkom pristupu, s ciljem jačanja bh. duha i domoljublja, kao unutarnje poticajne snage za stvaranje proevropskih snaga, koji BiH prihvataju kao svoju domovinu, cjelovitu državu i zavičaj.

Građanski princip

​Vezanje identiteta ustavnih naroda isključivo za vjeru i narodnost, a ne za državu (naciju) i njenu tradiciju, dokazuje, zapravo, da je kod nas reduciran smisao države na egzistenciju religija i naroda. Za BiH kao državu, pa tako i za HNV, neprihvatljiva je ideja federalizacije na principima etnoteritorijalizacije. Najbolje rješenje je građanski princip uređenja države, koji podrazumijeva i specifičnosti, kulturu, jezik, identitet i tradiciju ustavnih naroda i nacionalnih manjina u BiH, kao bitnih pretpostavki egzistencije države BiH i društva u cjelini.

Kako gledate na sve žešće nastojanje da se legitimnim Hrvatima proglase samo oni sa članskom karticom HDZ-a BiH?

– Stranačka pripadnost HDZ-u BiH, kao mjera i temeljni kriterij za “pravo hrvatstvo”, sastavni je dio prepoznatljive medijske strategije koju su definirale službe za odnose s javnostima i marketinški klanovi unutar te stranke. Ako niste član HDZ-a ili razmišljate drugačije, oni vas odmah etiketiraju kao izdajnika, “daidžu”, “komunjaru”, “Alijinog Hrvata”… Međutim, ne treba generalizirati cijelu stranku HDZBiH. U toj stranci, na različitim nivoima vlasti, postoje seriozni, ozbiljni i kompetentni ljudi, koji su usmjereni prema budućnosti, realiziraju konkretne projekte, realno analiziraju aktualni društveno-politički trenutak u BiH, a stranačka pripadnost im nije temeljni kriterij. Nažalost, takvi politički akteri ne mogu doći u prvi plan i stranačku politiku kreirati i uskladiti s njenim temeljnim ciljevima koji su definirani 1990. godine u Sarajevu, gdje je ta stranka i utemeljena. Mislim da čelnici HDZ-a BiH moraju početi komunicirati i s predstavnicima hrvatskih organizacija i stranaka koje nemaju iste političke stavove kao oni, te moraju uvažavati pluralizam mišljenja, inače će podjele na bosanske i hercegovačke Hrvate, “legitimne” i “nelegitimne” Hrvate biti još izraženije.

Da li je diskriminatoran prijedlog HNS-a za izmjenu Izbornog zakona BiH po kojem glas Hrvata iz srednje Bosne, a Bošnjaka iz Hercegovine ne bi vrijedio ništa?

– Svaka politika etničkog razdvajanja, građanske diskriminacije i segregacije nedvojbeno vodi preuređenju države po etničkim linijama, etnoteritorijalnim prisvajanjima dijelova zemlje na koju ima pravo svaki njen stanovnik. U slučaju prihvaćanja takvog prijedloga stvorili bi se uvjeti ne za jačanje vladavine prava, već za suverenu dominaciju političke elite u političkom i društvenom životu Hrvata u BiH.

To predstavlja još jedan vidan oblik uspostave trajne diskriminacije na osnovu teritorijalne pripadnosti i eklatantan primjer nepoštivanja civilizacijskih vrijednosti i temeljnih ljudskih prava da svaki građanin može birati i biti biran na cijelom teritoriju svoje domovine. Takvi prijedlozi u suprotnosti su s odlukama Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga u predmetima Sejdić-Finci, Pilav, Šlaku i Zornić, ustavnopravnim standardima Venecijanske komisije, odnosno Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Kako ocjenjujete odnos susjedne Hrvatske prema našoj zemlji?

– Kada govorimo o odnosima između Republike Hrvatske i BiH, moramo biti oprezni, objektivni i realni te izbjeći identifikaciju Hrvatske i njezinih građana s političkom retorikom pojedinih političkih predstavnika te zemlje. Nužno je uvažiti činjenicu da kulturne organizacije, ustanove, tvrtke, gospodarska društva, turističke zajednice, umjetnici, sportisti i društveni djelatnici iz Hrvatske sve vrijeme svojim angažmanom u BiH doprinose jačanju prijateljskih i dobrosusjedskih odnosa između dvije zemlje. Većina njih poštuje i voli BiH kao susjednu državu. Hrvatska je naša prijateljska država, te ne treba zaboraviti da je u jednom teškom povijesnom razdoblju mnogo pomogla BiH. Stoga je neophodno da se politički predstavnici RH iz više izvora informiraju o društveno-političkim prilikama u BiH, te da čuju i uvaže mišljenje i onih Hrvata u BiH koji ne razmišljaju kao članovi HNS-a.

Dugogodišnji ste kulturni radnik, u kakvom su položaju kulturne institucije u našoj zemlji i je li potreban veći angažman vlasti?

– Činjenica je da BiH nema niti strategiju kulturne politike niti ministarstvo kulture na državnoj razini. U našem društvu kultura se, nažalost, doživljava kao luksuz i trošak, a ne kao kreativna industrija i jedan od ključnih faktora ekonomskog i socijalnog razvoja. Kultura i umjetnost su u vrijeme ekonomske krize prepuštene tržištu, a nije usvojena zakonska regulativa u svim oblastima kulturnog stvaralaštva.

Civilizacijska vrijednost

Zbog toga je nemoguća izgradnja suvremenog koncepta kulture koji bi osigurao njezin održivi razvoj. Kod nas još nisu osigurane potpuna sloboda i zaštita autorskih prava u skladu s europskim i svjetskim standardima, kao ni uvjeti za radnu, mirovinsku, zdravstvenu i socijalnu sigurnost umjetnika.

U nekoliko bh. gradova ulice još nose nazive po dokazanim ustašama i četnicima. Koliko je to dobro za zemlju koja teži evropskim vrijednostima i podržavate li ideju za vraćanje antifašističkih naziva ulica u Sarajevu?

– Unatoč ustavnim odredbama koje se temelje na tradiciji antifašizma, danas u BiH postoje procesi u kojima određene političke skupine pokušavaju redefinirati povijest, odnosno ono što je dobro, pozitivno i državotvorno predstaviti kao zlo, a zlo, destrukciju i mržnju kao nešto što je dobro i poželjno. Historijski revizionizam, osim ideologija, afirmira i simbole koji asociraju na šovinističke pokrete koji su bili generatori zla na ovim prostorima u različitim povijesnim razdobljima i, nažalost, trend afirmacije tih pokreta je u porastu. Jedina alternativa takvim ponašanjima je vraćanje idejama antifašističkog pokreta. Naravno da HNVBiH podržava ideju za vraćanje antifašističkih naziva ulica u Sarajevu, jer je antifašizam civilizacijska vrijednost, odnosno povijesna tekovina države BiH i Europe.